Pionirski napori u smanjenju klimatskih promena

Pionirski napori u smanjenju klimatskih promena

U srcu luke Halifax, modifikovani ribarski brod dužine 13 metara postaje fokus revolucionarnog istraživanja usmerenog na rešavanje klimatske krize. Dariia Atamanchuk, hemijska okeanografkinja na Univerzitetu Dalhousie, stoji na krmi broda, svedočeći eksperimentalnom poduhvatu koji predvodi kompanija Planetary Technologies iz Halifaxa. Projekat uključuje manipulaciju alkalnošću morske vode kako bi se apsorbovala ugljen-dioksid (CO2) iz atmosfere – nov pristup koji stiče podršku među naučnicima i preduzetnicima.

Alkalni mineral brucit može podići pH okeanske vode i pokrenuti reakcije hvatanja ugljendioksida.
Izvor: W. CORNWALL/SCIENCE

Eksperiment koristi crvenu, rodamin boju i magnezijum hidroksid, sličan antacidu, da poveća pH morske vode. Teorija sugerše da će ova hemijska reakcija pretvoriti CO2 u bikarbonatne jone, koji mogu ostati u okeanu tokom dužih vremenskih perioda. Ovaj proces privlači pažnju zbog hitne potrebe za rešenjima uklanjanja ugljenika i potencijala za tržište kredita za uklanjanje ugljenika, koje se procenjuje na 1 bilion dolara do sredine 2020-ih.

Dok zagovornici tvrde da bi široka primena ovog pristupa mogla konkurisati apsorpciji ugljenika u Amazonskoj prašumi, postoje pitanja o količini ugljenika koji može biti uhvaćen i ekološkim posledicama takvih intervencija. Eksperiment u Halifaxu, jedan od prvih ovakvog tipa, pruža uvid u kompleksnosti i neizvesnosti oko ovog novog metoda.

Okean već sadrži oko 40 triliona tona ugljenika, pri čemu više od 90% dolazi u obliku karbonata i bikarbonata. Ovi joni prirodno apsorbuju CO2 iz atmosfere tokom hiljada godina. Novi metod ima za cilj ubrzanje ovog procesa unošenjem dodatnih hidroksidnih jona u okean – metoda koja se upoređuje s “adrenalinskim ubodom”.

Inženjering okeana – U nastojanju da se suoči s klimatskim promenama, naučnici istražuju načine kako da navedu okean da apsorbuje više ugljen-dioksida (CO2) iz atmosfere, menjajući hemiju njegove vode, strategiju poznatu kao poboljšanje alkalnosti okeana.

Dostavljanje alkalnosti – Trenutno se razmatra niz metoda dostave, neke bazirane na brodovima, dok druge dolaze sa obale. (Roza boja je uključena radi vizualizacije; boja se koristi samo u nekim eksperimentima.)

  1. Raspršivanje s broda Alkalni materijali poput krečnjaka ili olivina mogli bi se usitniti ili rastvoriti u vodi, a zatim izliti u okean s broda.
  2. Fabrike alkalnosti Postrojenja za preradu otpadnih voda ili termoelektrane mogu ubrizgavati alkalne rastvore u cevi koje vode do okeana. Elektrohemijski tretmani takođe mogu povećati pH morske vode.
  3. Erozija plaže Usitnjeni alkalni kamenovi mogli bi se raspršiti po plažama, gde bi se postepeno ispirali u okean i rastvarali.
Izvor: SCIENCE MAGAZINE

Kompanije poput Planetary Technologies, Project Vesta, Calcarea i Equatic prednjače u istraživanju poboljšanja alkalnosti okeana. Povećanje njihovih operacija kako bi absorbovale 1 milijardu tona CO2 godišnje, često citiranu cifru od strane zagovornika hvatanja ugljenika, postavlja značajne izazove. Ključna prepreka ostaje precizno merenje dodatno absorbovanog CO2.

U Halifaxu, Atamanchukino istraživanje, finansirano inicijativom ”Carbon to Sea”, koristi senzorski opremljene alate za praćenje širenja magnezijum hidroksida. Cilj je razumeti uticaj na hemiju vode i potvrditi efikasnost procesa. Modeliranje odgovora luke sprovodi stručnjak za okeansko modeliranje Katja Fennel, koja želi usavršiti predviđanja na osnovu obimnih podataka i kratkoročnih vremenskih prognoza.

Uprkos obećavajućim rezultatima poboljšanja alkalnosti okeana, potencijalni rizici i ekološke nuspojave moraju biti pažljivo procenjene. Upozorenje je prošla kontroverza izazvana eksperimentom sa gvožđem, naglašavajući potrebu za odgovornim i dobro regulisanim istraživanjima.

Dok interesovanje za ovu inovativnu metodu hvatanja ugljenika raste, nagli porast finansiranja istraživanja iz različitih izvora naveo je političare da hitno uspostave regulatorne okvire. Vlade širom sveta prepoznaju potrebu za ravnotežom između tehnoloških inovacija i zaštite životne sredine.

Polje poboljšanja alkalnosti okeana brzo evoluira, a nastavak istraživanja pružiće dragocene uvide u njegovu izvodljivost, rizike i beneficije. Dok se svet suočava s hitnošću klimatske akcije, ovi pionirski napori u Halifaxu označavaju značajan korak ka razumevanju potencijala manipulacije hemije okeana u borbi protiv klimatske krize.

Autor: Nenad N.
Izvor: Tekst napisan na osnovu članka iz magazina Science.
Izvor naslovne fotografije: Science magazine.