Zamislite živopisnu noćnu scenu, prepunu života i ritma, a usred svega toga stoji jedan neustrašivi glas koji podiže atmosferu do nebesa – Nemanja Radošević! Sa više od dve decenije posvećenih muzici, Nemanja je postao sinonim za dobru zabavu zabavu.
Učestvujući na najvećim muzičkim događajima, Nemanja je već zadobio pažnju publike, a njegova pesma “Jutra bez tebe”, čiji je autor Saša Milošević, kojom se predstavio na Pesmi za Evroviziju 2024, postaje hit.
NEMANJA RADOŠEVIĆ
METS: -Veliki pozdrav Nemanja. Čestitke na ostvarenim rezultatima na PZE-u. Takmičenje je prošlo, utisci su se slegli. Kako biste opisali protekli period i učešće na Pesmi za Evroviziju?
NEMANJA: -Hvala na čestitkama. Ja sam došao pripremljen pričama onih koji su prethodnih godina učestvovali, očekujući da će biti jako teško, naporno, komplikovano i zahtevno u svakom smislu. Bio sam spreman čak i na to da ću primiti bar par infuzija. Međutim, zapravo, uživao sam maksimalno. Imao sam savršenu pesmu, isti takav tim, a RTS i PZE su nam pružili uslove kakve jedan pevač može samo da sanja – od izgleda bine, tehničke podrške, organizacije, do podrške stručnih, profesionalnih i prijatnih ljudi. Koliko god da je u pitanju takmičenje, sve vreme sam osećao taj timski duh. Kao da sam igrao utakmicu za muzičku reprezentaciju Srbije, i svako od nas imao je svoje važno mesto u timu. Ja sam ove godine igrao u odbrani, braneći boje pop muzike. To ne znači da neke naredne godine neću “zaigrati” i kao napadač, postići gol i kao najbolji igrač predstavljati našu zemlju.
METS: -Koji je bio osećaj kada ste saznali da ste finalista?
NEMANJA: -Pa… evo da nastavim sa istom metaforom. Ući u finale je kao i ući u prvi tim, a ne ostati na klupi rezervnih igrača. Da, bio sam zaista srećan.
METS: -Pesma “Jutra bez tebe” se čini kao laka dok je izvodite, no, koliko je izazovno izvoditi je?
NEMANJA: -Pesma “Jutra bez tebe” je jedna od onih velikih pesama sa širokim rasponom, a uz to je potrebno i emotivno je izneti. U tom smislu je onda pevački zaista izazovna pesma. Ja volim takve pesme. Ako sam uspeo u tome da zazvučim kao laka za izvođenje, znači da sam postigao ono što se naziva “modelom majstorstva”. Kažu da ako, dok nekoga gledate dok izvodi neku aktivnost, pomislite kako to izvodi sa lakoćom i da je “rođen za to”, zapravo gledate u majstora. Ja sam majstor za “Jutra bez tebe”… (kaže kroz osmeh).

METS: -Koji je bio najuzbudljiviji trenutak u Vašoj karijeri do sada, da li je to, možda učešće na PZE-u?
NEMANJA: -Od 2023. i izdavanja moje prve pesme, ti takvi uzbudljivi trenuci se bas nižu i gomilaju.
Dve pesme “Vuk” i “Prstima” koje su baš slušane i koje sam imao prilike da izvodim i pod zvezdanim nebom bliceva, pred 60.000 ljudi, do ove treće sreće “Jutra bez tebe”, pesme koju sam predstavio na prelepoj PZE sceni.
TOŠE JOKSIMOVIĆ
METS: -Da li postoji neki umetnik ili bend koji vas posebno inspiriše i utiče na vašu muziku?
NEMANJA: -To možda zvuči kao floskula, ali od svih načina podele muzike, bazična je ipak podela na dobru i lošu. Ja tako volim da slušam, pa i da zapevam, naizgled nespojive žanrove, pevače i pesme.
Divim se mnogima, učio sam od raznih a neke zaista i volim. Prati me još uvek upoređivanje sa mnogo vokala i boja glasa sa raznim pevačima. Verujem da će uskoro publika lako povezivati moj lik i glas, a do tada uživam u tome što me ipak upoređuju sa najboljima. Mnogi to rade da bi me pohvalili, ali poneki komentar osetim i da je zlonameran. Misli li i jedan pevač da može biti uvreda kada ti u komentaru napišu Toše Joksimović? To bi bilo kao da pokušaš manekenku da uvrediš rečima “Ista si Naomi Kembl” ili nekog glumca rečenicom “Kopija si Marlon Branda”.

METS: -Učešće na PZE-u donosi dosta medijske pažnje. Kako se nosite sa pritiskom javnog nastupa i medijske pažnje?
NEMANJA: -Što se tiče javnih nastupa, kada sam na bini osećam se kao svoj na svome. To je moje prirodno stanište i tamo se osećam najlepše. Dok se na intervjuima ponekad osećam pomalo nelagodno.
Što je i razumljivo, jer sam u żivotu više pevao nego što sam pričao…(kaže kroz osmeh). Možda da pevam i dok odgovaram na pitanja novinara? 😀
METS: -Koja je najveća lekcija koju ste naučili tokom svoje karijere u muzici?
NEMANJA: -Najveće lekcije me, verujem, tek čekaju. Možda mi je najznačajnija do sada bila ta da tendenciju za kvalitetom ostavim za sebe, kolege i studio, a da se kada izađem pred ljude fokusiram samo na emocije, jer evo lekcije: ‘Muzika se ne sluša ušima nego srcem!’ Ušima nas slušaju samo kritičari, a publika ipak srcem.
METS: -Kako balansirate između svoje umetničke kreativnosti i zahteva industrije zabave?
NEMANJA: -To je ponekad kao hod po žici. Najlakše je ići osvetljenim širokim bulevarima i utabanim stazama. Samo skretanje sa puta može biti put u neistražene i skrivene lepote, ali može biti i ćorsokak. Građenje karijere je mnogo više od samog pevanja, i na tom putu su najvažniji saputnici sa kojima krećeš na taj put. Moj tim čine divni ljudi koji idu ispred mene i pale svetla u mračnim tunelima… I evo, tek smo krenuli, a cilj se već nazire.
Možda ti se dopada: METS INTERVIEW: THE BALKAN GUY
METS: -Kako se osećate kada vidite kako Vaša muzika dotiče ljude na emocionalnom nivou?
NEMANJA: -Sumnjiv mi je svako ko može da peva samo sebe radi o sebi za dušu. Ja pevam i za ljude, volim ljude i uživam u svakoj sekundi razmenjene ljubavi.
METS: -Koje biste savete dali mladim umetnicima koji žele da se probiju u muzičkoj industriji?
NEMANJA: -Savet nije da ne želim da dam, nego nisam siguran da ga imam. Pogotovo ne tako sažet u jedan savet. Već sama ova reč industrija, makar bila i muzička, asocira na rad. Teško je spojiti red, rad i disciplinu sa umetnošću. Umetnici često nisu baš najbolje uzglobljeni u realnost i život onakav kakav on jeste. Zbog toga su i najveći umetnici imali mecene koji su im pomagali pa čak i vodili računa o njima. Moja “mecena” je moja menadžerka Jelena. Ona sve tako savršeno organizuje da je lako meni da pevam. Eto, to bi bio moj savet: Nađite menadžerku poput moje Jelene. Kažem “poput” jer takve dve nema.
Nemanja na mrežama:
Instagram: nemanja.radosevic_official
Copyright naslovne fotografije: Nemanja Radošević